Ako ste poput mene, čini se da svaka situacija i izazov predstavljaju niz izbora, a svi nose različite osjećaje. Biti čovjek može biti zbunjujuće.
Ono što mi pomaže razumjeti ovu zbrku je mogućnost da mi nismo jedan jedinstveni um ili bit koja se bori za jasnoću, već sastav mnogih različitih dijelova koji su formirani kroz naša osobna iskustva, kulturu i obiteljsku povijest.
Svi ovi dijelovi imaju svoja vlastita mišljenja i osjećaje, kao i svaka soba puna ljudskih bića. Ovaj koncept bi se mogao nazvati ‘radom u sjeni’ prema jungovskoj psihoterapiji ili ‘djelomični rad’ prema protokolima unutarnjih obiteljskih sustava koje je osmislio Richard Schwartz. Šamanska učenja također prepoznaju ovu podjelu – i na razini duše i u smislu naših povrijeđenih temeljnih uvjerenja.
Suština koju preuzimam iz svih ovih učenja je da imamo 3 aspekta sebe:
Pravo sebstvo – ja to u osnovi vidim kao esenciju duše, više ja, nadsvijest ili koji god izraz vam se više sviđa. To je dio nas koji je povezan s Duhom i vječan je, izvor ljubavi, istine, jasnoće, iscjeljenja i mudrosti. Ovdje nema zabune.
Neki učitelji sugeriraju da se ovaj dio ne može ozlijediti, ali osobno nisam tako siguran. Ako je ovo esencija duše, onda vjerujem da se može iscrpiti i aspekti mogu napustiti ovo mjesto istine i mudrosti dok se ne izliječe i ponovno ne integriraju.
Ranjeni dijelovi – to su prognani dijelovi naše suštine koji drže ograničavajuća uvjerenja zajedno s teškim osjećajima i ponašanjima. Mogu se osjećati nepoželjno ili neprihvatljivo za svijet oko sebe.
Zaštitnici – čuo sam da ih nazivaju raznim imenima kao što su menadžeri, lojalni vojnici ili gremlini. Njihova je uloga držati ranjene dijelove sigurnima i uglavnom skrivenima od svijeta. Oni mogu koristiti cijeli niz ograničavajućih ponašanja kako bi izbjegli izlaganje ranjenog sebe, uključujući ovisnost, odvraćanje pažnje, izbjegavanje, opsjednutost, popustljivost, čak i bolest.
Ove se strategije suočavanja mogu činiti kao praktičan način upravljanja dijelovima sebe koje smatramo neprihvatljivima, ali djeluju samo neko vrijeme, ako uopće. Dijelovi nas samih koji se na neki način procjenjuju kao ‘manji od’ ne sjede udobno u egzilu – mogu se osjećati napušteno, posramljeno, ljuto.
S vremenom se rane produbljuju i potrebno im je ekstremnije upravljanje kako bi se držale zaključane daleko od očiju javnosti. Na kraju, oni procure u naš svakodnevni život kada smo pod pritiskom, stvarajući zbunjen i zbrkan izraz sebe. Njihova pojava može čak biti dramatična i naizgled ‘neuobičajena’ onima koji nas poznaju.
Ovo može biti izazovno iskustvo, ali i potencijalno katarzično. Jednom kada se otkriju, moguće je priznati i potvrditi ove ranjene dijelove, poduzimajući korake da ih ponovno integriramo natrag u pravog sebe. Ovo biste mogli smatrati kartom Kula u Tarotu, kada se sve sruši, ali s time dolazi prilika za novi početak.
Šamanski sam putovao s namjerom da pronađem korisnu perspektivu o tome i pokazan mi je niz od 3 ruske lutke. Prvi su predstavljali zaštitnike, lice koje predstavljamo svijetu. Mogu dati iluziju stabilnosti i lakoće, poput labuda koji spokojno pluta na površini vode, ali zapravo naporno rade ispod kako bi održali iluziju.
Druga lutka skrivena ispod bio je ranjeni dio, skrivajući se iza štitnika i uglavnom nevidljiv vanjskom svijetu dok se duboko ne aktivira.
Treći dio bio je pravi ja. Zanimljivo, ovo je bila najskrivenija i najmanja od 3 lutke. Kad sam se o tome raspitao kod Huascara, čuvara podzemlja, shvatio sam da je to istina, da kao vrsta živimo više u personi i zaštitniku nego u svojoj istinskoj biti. Ako volite brojke, prosječni postoci koji su mi prikazani bili su 45% za zaštitnike, 35% za ranjeno ja i 20% za naše pravo ja.
To je prilično otrežnjujuća misao, da možemo pokazati samo djelić našeg pravog ja.
Rješenje za ovu zbrku i zbrku? U podzemlju su mi pokazale 3 ruske lutke odvojene, svaka stojeći rame uz rame s drugom.
Povijesnu štetu treba razotkriti nježno u fazama, ali, kao cilj, trebali bismo pokušati dopustiti svijetu da vidi sve nas, s transparentnošću u svakom trenutku o tome kako se osjećamo. Ranjeni dijelovi i zaštitnici još uvijek su valjani dijelovi nas i treba ih prihvatiti sa suosjećanjem.
Kada pune ljubavi i nježne oči svijesti zasjaju na neizliječeni dio nas, tada se može vidjeti ono što je prethodno bilo skriveno i može započeti duboko iscjeljenje. Ranjeni dijelovi se mogu izraziti u svom zacijeljenom stanju, a zaštitnici se mogu vratiti onome što su radili prije nego što su preuzeli ovu ulogu. Zbunjenost i suprotstavljena uvjerenja mogu se zamijeniti usklađenošću i jasnoćom.
Sa ljubavlju
Andrija