Glavnim medijima je lako marginalizirati drevna učenja i okarakterizirati šamanizam kao rubnu i opskurnu znatiželju, čak i opasnu, onu koja je relevantna samo povijesno ili unutar nekih današnjih autohtonih kultura. Ovo zanemaruje sva bezvremenska učenja šamana i njihov način života.
Za mene se šamanizam može promatrati kao tri ključne esencije koje ću istražiti u sljedećih nekoliko biltena. Za danas se želim usredotočiti na možda najaktualniji od njih tri, naš odnos prema zemlji.
Nema sumnje da je čovječanstvo trenutno velika prijetnja vlastitom postojanju, ali to moramo staviti u kontekst; to je relativno novo pitanje. Bili smo na ovoj planeti otprilike 200.000 godina i u svih osim zadnjih 200-tinjak imali smo pozitivnu ulogu. Tek smo industrijalizacijom naših poljoprivrednih procesa i prekomjernim ‘otimanjem zemlje’ iz prirode izašli iz ravnoteže.
Drugim riječima, 99,9% našeg postojanja bili smo korisni našem planetu. Vrijeme je da se vratimo ovom odnosu, gdje još uvijek komuniciramo s našim okruženjem, ali na način koji ga podržava, a ne iscrpljuje. Vrijeme je za ulazak, a ne za izlazak; ali učinite to utemeljeno na nježnim principima naših drevnih predaka – otpornosti kroz biološku raznolikost i održivost.
Godine 1966. Robert Paine uveo je koncept ‘ključne vrste’. Poput središnjeg kamena u luku koji sprječava prevrtanje ostatka kamenja, vrsta ključnog kamena ključna je za ravnotežu zemlje i okoliša oko nje. Dabrovi, vukovi, slonovi, vidre, svi su primjeri životinja koje mogu utjecati, pa čak i transformirati svoj okoliš stvaranjem manjih poremećaja koji omogućuju drugim vrstama da napreduju.
Mi ljudi također smo ključna vrsta. Povijesno smo lutali na velike udaljenosti, kopali gomolje, lovili divljač i tragali za plodovima. Dok smo to činili, stvarali smo sitne poremećaje u tlu u koje bi sjeme biljaka padalo, a za sobom smo ostavljali i trag balege pun sjemenki plodova koje smo konzumirali. Kada smo čistili šumske proplanke za poljoprivredu, stvorili smo prilike za razvoj divljih biljaka, hraneći sve kukce i životinje koje su se njima mogle hraniti.
Ovi načini života izgradili su raznolikost u ekosustavima oko nas.
To sve razumiju šamani i autohtoni narodi. To se zove život u ‘ayni’, u ispravnom odnosu, gdje davanje i primanje teku zajedno u uravnoteženom stanju postojanja, gdje ljudi ostavljaju mali, ali pozitivan otisak na zemlji.
Kao dio svoje zahvalnosti i poštovanja, šaman također može ostaviti prinose na zemlji. Kad sam prije nekoliko godina putovao u Peru, bilo je tužno vidjeti da je ovaj običaj pretrpio utjecaj Zapada. Šaman s nama rekao je da su se njihovi ljudi toliko navikli na dijeljenje sa zemljom da se nisu prilagodili modernim industrijskim procesima, uključujući plastiku. Pretpostavljali su da mogu ostaviti zamotan predmet na zemlji i on će se razgraditi poput organske tvari. I oni će se morati prilagoditi ako žele održati ravnotežu s prirodnim svijetom, a istovremeno prihvaćaju zapadnjačke utjecaje.
Pa, kako ovo stoji kod tebe? Dijelite li, sadite i njegujete? Ako imate vrt, ometate li površine tla kako biste stvorili nove prilike za raznolikost i stiglo novo sjeme? Imate li prozorsku dasku na kojoj biste mogli ostaviti hranu za ptice i kukce ili obližnji zajednički prostor gdje možete baciti sjeme divljeg cvijeća? Ako si to možete priuštiti, podržavate li organska gospodarstva koja uzgajaju svoje usjeve imajući na umu održivost i raznolikost?
Za mene, častimo ovaj način življenja dijelom svojim djelovanjem, ali i načinom postojanja, milošću s kojom sudjelujemo u životu. Ako jedemo polako i svjesno, osjećajući zahvalnost srca za hranu koja blagoslivlja naš tanjur, ako sjedimo u prirodi sa zadivljenim čuđenjem njenoj ljepoti, tada ćemo vjerojatno biti u ayni, u ravnoteži.
Naša svijest u kombinaciji s našim postupcima dokazuje našu želju da živimo u skladu, poštovanju i uzajamnosti s prirodom. Oni stvaraju snagu namjere i zamah koji će zahtijevati promjenu od većih institucija i vlada.
Kakav god bio njihov odgovor, to je pitanje na nama, ljudima, da riješimo. Da, moramo izraziti zabrinutost našim nacionalnim čelnicima, ali što je još važnije, moramo poduzeti izravnu akciju kroz način na koji kupujemo, jedemo i odnosimo se prema zemlji oko nas. Sada smo svjedoci globalne moći pojedinaca koji se ujedinjuju iza zajedničkih ciljeva. Budimo dio te neodoljive sile pozitivne promjene.
Sa ljubavlju
Andrija