Nova knjiga – ‘Iscijeli svoju prošlost, oslobodi svoju budućnost’
„Energija je tek počela teći čim sam počeo čitati prvi odjeljak ‘Zahvala i posveta’ i nastavio ‘dok nisam prestao, kao da je jednostavan čin čitanja proces iscjeljenja. Bilo je nevjerojatno!“ Fiona UK
Veliko hvala svim onim čitateljima koji su kupili knjigu i dirnut sam što sam doprla do toliko ljudi. Za one koji su još neodlučni, koji su u iskušenju, ali nisu sigurni, molim vas da razmisle o pitanjima koja si postavljam kada dobijem knjigu ili tečaj koji bi mogao biti pravi za mene. 1. Može li materijal dodati vrijednost? 2. Jesam li spreman? 3. Sabotiram li sebe ako kažem ne? Što se tiče sabotaže, prepoznajete li nešto od ovoga:
“Ne mogu me izliječiti niti mi pomoći”
“Ne zaslužujem to”
“Ne mogu dati prioritet vremenu ili novcu”
“Nema brzih rješenja”
“Ne želim se previše nadati, a zatim biti iznevjeren”
“Neće mi uspjeti”
“Nitko me istinski ne razumije niti kroz što sam prošao”
“Uvijek postoji kvaka”
Današnja glavna tema: “Ja sam prosvijetljen, kao i moj pas”
Ove su mi riječi ponuđene na nedavnom šamanskom putovanju pa sam mislio da ću ih ovdje podijeliti kao dio mog cilja da potaknem vašu znatiželju.
Dakle, jeste li prosvijetljeni? Pretpostavljam da je vaša neposredna reakcija suzdržavanje od svake sugestije da biste mogli biti nevjerojatni ili posebni na neki način, a vaš ego drži pod kontrolom svaki napuhani osjećaj sebe. Ako ste poput mene, cijeli život ograničavajućeg programiranja zahtijeva dosta opuštanja – desetljeća govorenja da je istina izvan vas, da morate slušati svoje roditelje, svoje učitelje, svoju vladu ili svog svećenika kako biste dobili pristup istini i mudrosti.
U duhu oslobađanja od ovog programiranja, tražim od vas da pogledate unutra i vidite govori li vam vaš ego da ste manji nego što uistinu jeste. Ako je tako, putovanje do prosvjetljenja promijenilo bi se s putovanja rasta i poboljšanja na oslobađanje okova koji vežu ono što je već unutra.
Siguran sam da mi je Duh olako dao ovaj naslov biltena (‘Ja sam prosvijetljen, kao i moj pas’) kako bih odagnao svaki osjećaj da je duhovni rast samo za ‘posebne ljude’. Možda je sve što tražimo upravo tu ispred nas, u očima i srcima prirodnog svijeta. Često sjedim i gledam koze i životinje koje čuvamo na našem malom imanju, tražeći mudrost koju skrivaju naočigled. Što ih motivira kad se probude? Planiraju li svoj dan? Imaju li ambiciju ili težnju za više nego što već imaju? Blokiraju li instinkti preživljavanja, život u svijetu grabežljivaca i grabežljivaca, njihovu povezanost s trenutkom i okolinom?
Moj osjećaj je da se iskonski mozak koji kontrolira naše instinkte za preživljavanje nalazi daleko od naše čiste svijesti, i da je stoga moguće živjeti u izazovnim okolnostima, možda čak i pod smrtnom prijetnjom, i još uvijek zadržati svoj duhovni integritet. Išao bih dalje i sugerirao da, kao kod Buddhe, prepoznavanje patnje može čak biti okidač za duhovni rast i transcendenciju. To ne želi umanjiti našu bol, samo da kažem da zakopano u našim osobnim mukama možda postoji zlato koje nas čeka. Naše najveće postignuće može biti pronaći ljubav uprkos patnji.
Zbog toga mi je neugodno bilo kakva sugestija da se samo oni na Zapadu mogu istinski usredotočiti na svoj duhovni put, da oni koji su u zonama sukoba ili se bore sa siromaštvom moraju staviti svoju duhovnost na čekanje. Ako išta, za mene ima veću težinu obrnuto, da naša patnja može biti okidač da pronađemo svoje već sadašnje stanje prosvjetljenja, svoje unutarnje svjetlo koje neprestano svijetli u vanjskoj tami.
Ako ste čuli za ‘Maslowljevu hijerarhiju potreba’, razmislite može li to biti iskrivljavanje istine temeljeno na prožimajućem kolonijalističkom razmišljanju tog vremena. Pogledajte ili pročitajte moju knjigu!
Vratimo se našim prijateljima životinjama, vidim ih kako pokazuju strah dok pokraj njih prolaze poljoprivredna vozila ili dok grabežljivci zvuče u tišini noći, ali vidim da je to odgovor iskonskog mozga i da njihova svijest održava svoju ljubav, mudrost , i povezanost sa svime što jest. Smiješno mi je što duhovno vodstvo i istinu možemo tražiti tako daleko izvan svog neposrednog okruženja, a ipak sve što tražimo stoji ispred nas, u očima poljskog miša, pjesmi kosa i mašućem repu našeg pasji pratilac.
Osobno sam imao nedostižne trenutke euforije kada sam izgubljen u trenutku, preplavljen čistom ljepotom života. Ponekad je to u prirodi, ponekad u krilu moje obitelji, ali uvijek uključuje stanje blaženstva kada se sjetim tko sam zapravo i bitne uloge koju igram u ‘svemu što jest’. U tim trenucima možda se jednostavno prisjećam svog prirodnog stanja prosvjetljenja, onog stanja koje mi moji učitelji životinje s ljubavlju pokazuju svake minute svog budnog dana.
Sa ljubavlju
Andrija