Dobrodošli u moj najnoviji bilten. Kao i uvijek, podijelite ove riječi ako vas pozivaju na to.
Volim nuditi posebne ponude u ovim biltenima i cijeli ovaj mjesec to je 15% popusta na narudžbe rezonatora – uz postojeće skupne popuste. Samo upotrijebite kod 15. kolovoza prilikom naplate i popust će se automatski oduzeti.
Ovomjesečna tema – jeste li marginalizirani?
Teme za ove biltene često se pojavljuju na neobične načine. Na primjer, ovaj mjesec je nastao na povratku s obiteljskog kampiranja. Zatekli smo se kako se vozimo pokraj centra za spašavanje divljih životinja gdje je naša kći osvojila golemog plišanog medu (oh veselje!), pa je svratila po njega. Očekivao sam da ću naći mjesto prazno, ali stigao sam usred ogromnog trodnevnog festivala iscjeljivanja, gdje su tisuće ljudi došli iskusiti vidovitost, medijumstvo, kristalne zdjele, reiki, masažu, shiatsu, gong kupke, refleksologiju itd.
Život mi je proletio preda mnom… Shvatio sam da su na prijelazu u ovo stoljeće sve te terapije bile dostupne u glavnoj ulici, malom, ali temeljnom dijelu zdravstvenih klinika u kojima sam radio i koje sam vodio mnogo godina. Podržavali smo duhovne i energetske prakse iscjeljivanja i otkrili da privlačimo mnoge terapeute ovog tipa, ali smo se time otuđili od praksi ‘kruha i maslaca’ kao što su savjetovanje i osteopatija. Vidjeli smo da plima nije s nama tako zatvorena u ožujku 2020., samo nekoliko tjedana prije prvog zatvaranja pandemije.
Iako se globalno tržište dobrobiti značajno proširilo od 2001. kada sam počeo raditi kao terapeut, širenje je bilo usmjereno na više mainstream profesije. U mojoj sadašnjoj praksi, pretpostavljam da su oko 90% praktičara savjetnici neke vrste, s nekoliko tjelesnih radnika i stručnjaka poput mene. Na ulicama oko nas ima osteopatskih i kiropraktičkih centara, kozmetičara, kozmetičkih ordinacija itd., ali ništa duhovnog.
Je li to istina iu vašem dijelu svijeta? Ako je tako, o čemu se radi? Zašto su se dobrobit i zdravstvena skrb sada toliko polarizirali da su konvencionalne terapije okupirale glavne ulice, dok se duhovnije i ezoterične prakse sada oslanjaju na festivale iscjeljivanja i lokalne događaje?
Siguran sam da postoji mnogo praktičnih razloga zašto se to dogodilo ovdje u Ujedinjenom Kraljevstvu, možda i šire. Na primjer, unutar komplementarne zdravstvene skrbi, naši zahtjevi za osposobljavanjem mogu biti prilično mali, a propisi pomalo razdvojeni u usporedbi s, recimo, kiropraktikom ili savjetovanjem. To narušava povjerenje javnosti i mediji brzo skaču na svaki dokaz da je terapeut prekoračio svoje ovlasti ili se ponašao neprikladno.
Također, štednja je natjerala ljude da se usredotoče na bitno, pa je lakše opravdati trošenje novca na kroničnu bol ili rješavanje traume, ali duhovni rast može pričekati…
Na praktičnoj razini, tehnologija u nastajanju potaknula je mnoge terapeute da odu na internet za udaljene sesije i tečajeve.
Ali kakva je duhovna slika? Putovao sam šamanski i prikazan mi je prizor koji priliči mitu o Robinu Hoodu. U središnjem gradu postojao je uobičajeni izbor pekara i kovača i vrlo strukturiran, mainstream način života, dok su se u okolnim šumama ljudi okupljali u malim grupama oko zajedničke vatre. To su bili odmetnici koji su živjeli potajno u sjeni.
Ovdje nema osude ni na koji način, nema dobrog i lošeg, ali sugestija je bila da su se duhovne prakse morale odmaknuti od mainstreama, kako bi održale vlastitu rezonancu u tišim prostorima – festivalima na poljoprivrednim poljima umjesto otvorenih vrata u trgovinama na visokoj ulici.
Ovo je bilo središnje mjesto u mnogim duhovnim tradicijama, bilo da se radi o šamanu, vještici živice ili redovniku. Teško je usredotočiti se na svijet Duha kada je upleten u surovost svakodnevnog poslovanja, tako da za održavanje rezonancije potrebne za povezivanje s Duhom treba živjeti tiho, odvojeno i duboko u prirodi.
Moje mi je putovanje također pokazalo da su duhovne prakse važne nego ikad, sa svim ceremonijama i terapijskim seansama u prostoru koji je neophodan za evoluciju naše vrste, baš kao što su uvijek činili.
Postojale su niti svjetla između svih onih koji su bili uključeni u praksu ili ceremoniju, spajajući ih kroz zemlju. Nedavno sam pisao o novoj energetskoj zemaljskoj mreži, ovo se možda odnosi na nešto slično što prolazi pod našim nogama, možda čak duž postojećih ley linija i zemaljskih meridijana.
Prije sam promovirao budućnost u kojoj su iscjeliteljske i duhovne prakse bile endemske unutar naših obitelji i zajednica, ali možda sam gledao predaleko unaprijed. Možda ćemo se u našoj neposrednoj budućnosti morati tiho povući u sjenu kako bismo zadržali tiši prostor dok ponovno ne budemo pozvani naprijed u novi svijet, novu svijest…
Sa ljubavlju
Andrija